Formalnim pristupom fotografiju doživljavamo kao medij koji dokumentaristički bilježi pojavni svijet i realno zapisuje stvarnost, a fotografe kao umjetnike koji odabiru trenutak vizualnog okruženja koje neumjetničko oko nije kadro vidjeti te ga u doslovnom obliku prenose promatraču.
U prikazanoj seriji radova Milivoj Mijošek uzima potpunu umjetničku slobodu te se udaljava od zadanih kanona i strogih pravila bilježenja i prenošenja motiva iz vizualne stvarnosti.
Fotografija je umjetnost zapisa svjetlom pa ga sukladno tome autor koristi kao primarni izražajni element, ali njegov interes nije fokusiran na slike koje se dobivaju pri optimalnom svjetlu već na mogućnosti koje pruža fotografija pri nedovoljnom osvjetljenju fotografiranog motiva. Radovi iz serije koji su izloženi na prvoj samostalnoj Mijošekovoj izložbi nastali su u raspoloživom svjetlu koje je uvijek nedovoljno jako, tako da su motivi neoštri i nekontrastni, što im daje posebnu rasplinutost i mekoću. Između fotografiranog motiva i fotografske kamere uvijek je postavljen neki drugi medij - staklo, metal, ogledalo - u kojem se odabrana slika reflektira, pri čemu je, uz novu dimenziju svjetlosti, dobiven i specifičan spektar boja.
Sam autor za svoje radove kaže da su to fotografske pogreške, fotografije nastale u tamnom prostoru kao refleks s metalnog predmeta, odraz u ogledalu ili staklu, a minimalan izvor svjetla njihova je zajednička karakteristika.
Uz posebnost u odabiru načina fotografiranja, čime slike dobivaju osebujnu likovnu izražajnost, osobitost predstavlja i tehnička izrada fotografija: svi su radovi c-printom ispisani na platnenu podlogu čime se postiže posve različit efekt nego što je to slučaj s klasičnim ispisom na fotografski papir.
Ljudski je lik središnji motiv Mijošekovih radova - modele bira u profesionalnom i intimnom okruženju, a nerijetko se i sam pojavljuje kao glavni aktant fotografije. Usmjerenost interesa na ljudski lik nesumnjivo je vezana uz njegov profesionalni angažman fotoreportera i uz novinsku fotografiju u kojoj je čovjek (gotovo uvijek) neophodna sastavnica.
Milivoj Mijošek rođen je 1967. godine, živi i radi u Poreču, dugogodišnji je fotoreporter Glasa Istre. Fotografijom se počinje baviti u najranijoj mladosti, sudjelovao je na brojnim fotografskim radionicama i projektima u zemlji i inozemstvu, učio od najeminentnijih hrvatskih i svjetskih fotografa. Radovi su mu objavljivani u  publikacijama svjetskoga glasa. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama, ističući se individualističkim i originalnim pristupom fotografiji.
Vilma Bartolić