 |
Tautologija kao subverzija
A child said What is the grass? Fetching it to me with full hands;
How could I answer the child? I do not know what it is any more than he.
I guess it must be the flag of my disposition, out of hopeful green stuff woven.1
Walt Whitman, From Song of Myself, Leaves of Grass.
Djelovanje Šikuti Machine možemo shvatiti kao projekt, kao kolaborativni model, suradničku praksu, kolektivnu platformu ili kao work in progress. Kao sve to zajedno. Nestabilnost termina i značenja, kao i nemogućnost njihova sigurnog i fiksnog definiranja karakteristična je za mnogostruke prakse koje uspostavljaju kao i pozicije koje zauzimaju. Jedan od ključnih segmenata njihova djelovanja označuje formiranje različitih modela društvenosti i komunikacijskih situacija. U tom smislu, osim što Šikuti Machine djeluju kao umjetnički kolektiv koji zajedničkim imenom potpisuje mnogobrojne radove koji se pak realiziraju u mnoštvu različitih medija od videa, performancea, instalacije i akcije, prepoznajemo i individualnu aktivnost pojedinih članova koji predstavljaju vlastiti rad - od književnosti do fotografije, skupina djeluje i kao organizator u kulturi, realizira sada već dobro znane "jednodnevne izložbe" u neformalnoj i privremenoj galeriji u Šikutima. U tom kontekstu izložbu možemo također shvatiti kao medij komunikacije i diskurzivni prostor. Tako diversificiranim modelima djelovanja na mnogobrojnim poljima prepoznajemo aktivnost Šikuti Machine kao sudionika umjetničke i kulturne scene. Šikuti Machine uspjeli su formirati prepoznatljivu i specifičnu hibridnu praksu koja izmiče definiranju i objašnjavanju, i kojoj ono ustvari nije niti potrebno, a različite aktivnosti koje izvode usko su povezane i neodvojive jedna od druge.
U jednoj od recentnih teorija suvremene umjetnosti nakon 1990-ih godina, Relacijskoj estetici Nicholasa Bouriauda, upravo su različiti društveni odnosi, modeli društvenosti i paticipacijske prakse postali predmetom jedne nove estetike. "Umjetnost je to koja za prostor svojeg djelovanja uzima područje ljudske interakcije i njezina socijalnog konteksta", navodi Bourriaud.2 Primat umjetničkog predmeta počinje se gubiti, a društveni odnosi, procesi, iskustva preuzimaju središnji značaj, a prakse, kao i mediji kojima se koriste umjetnici (performans, akcija, hepening), karakteriziraju jednokratnost ili privremenost. Umjetnik postaje katalizatorom različitih odnosa.
S druge strane, gotovo paradoksalan naziv kolektiva Šikuti Machine anticipira spoj staroga i novoga, u spoju ruralnog toponima i tehnološke odrednice, kao spoj mehaničkoga, prirode i kulture, koji upozorava na supostojanje dvaju svjetova, dvaju principa. Upravo suodnos prirode i kulture možemo postaviti kao vodeću preokupaciju i princip djelovanja skupine.
U središtu zanimanja Šikuti Machine nalazi se lokalna svakidašnjica, život okoline te događaji i aktivnosti vezani uz prirodno okruženje, poput sezonskih radova i njihovih cikličkih izmjena, uobičajeni lokalni "rituali" vezani uz tradiciju zajednice. Njihovi radovi, istraživanje i inspiracija temelje se na neposrednom promatranju sredine u kojoj žive.
Od izložbe Muhe, svojevrsnoj arte povera, radova interpretiranih kao organskih crteža i ready made ploha ljepljivih zamki za muhe, preko performancea i dokumentaraca Cuki, videoambijenta Teza ili pak performancea Manjadura koji se ikonografski i kompozicijski temelji na motivu posljednje večere, neka ishodišta i sličnosti iz umjetničkog konteksta u radovima Šihuti Machine pronalazimo kod Josepha Beuysa, Fluxusa i Arte Povera u smislu postupaka uporabe neestetičnosti materijala od kojeg je sastavljeno djelo, ali i do recimo nekih ironijskih strategija i demistifikacija Maurizija Catellana. Izvedbeni segment djelatnosti angažira performativnu komponentu uz koju se veže izvođenje jednostavne radnje, aktivnost koja je jednako tautološkog koliko i simboličkog ili metaforičnog karaktera te u kojoj dolazi do dvostruke artikulacije, ogoljuje se kako rad težaka, tako i umjetnički postupak, a istodobno može upozoravati na subverzivnost njihova djelovanja.
Od prvih performancea i videa do danas, Šikuti Machine realizirali su već ozbiljan broj radova, a desetogodišnja je djelatnost u njihovoj neformalnoj galeriji okupila impresivan broj umjetnika koji su sudjelovali u jednodnevnim izložbama. Djelatnost im je katalogizirana i dokumentirana u dvjema "monografskim" publikacijama. Cjelokupno djelovanje Šikuti Machine obilježuje specifično stajalište prema sustavu umjetnosti, kulturi i civilizaciji kao riznici koje uključuje i intertekstualni dijalog od Lyncha do Whitmana.
Novi rad Vogrda nosi naziv po livadi na kojoj protagonist (Darko Pekica) leži i čuva krave zadubljen u čitanje. Video bilježi performance čitanja poezije u prirodi i time se nadovezuje na izvedbeni segment djelovanja Šikuti Machine. U poetičnom, gotovo pastoralnom, prizoru zelenila suncem okupane livade s kravama, možemo detektirati trenutak dokolice, odsutnosti ili predaha od radnih aktivnosti, čitanja poezije kao duhovnog i obrazovnog iskustva, zanimljivog i korisnog traženja vremena dok krave pasu. Postupno otkrivamo kako je predmet čitanja poezija, Čudesa američkog pjesnika Walta Whitmana. "Pjesnikov zanos i ushit u sveobuhvatnom prikazu čovjeka i prirode koja ga okružuje nalazi svoje mjesto na sitnom komadu istarske zemlje. Rad je posveta pjesnikovu nasljeđu i preispituje stvaralaštvo Šikuti Machine u kontekstu njegove umjetnosti" - tvrde Šikuti Machine u kratkom obrazloženju koncepcije za realizaciju novog rada.
Zašto Whitman? Odabir velikog a američkog pjesnika, čija se poezija obraćala i govorila svima i za sve, pjesnika slobodne forme i jednostavnog izraza, bliskog epskom, pjesnika prirode i svijeta, pjesničkoga glasa koji je bio razumljiv i prihvatljiv, nije zanemarivo, budući da je Whitman pronašao "formulu univerzalnosti" kakvu međutim ne susrećemo kod nekih istaknutijih pjesnika koji su dostigli vrhunce metričke organizacije stiha ili su bili filozofski dublji i estetski kompleksniji. Whitman se obraća (čovjekovoj) egzistenciji.
U Čudesima pjesnik polazi od svakidašnjih zapažanja, fizičkog i materijalnog svijeta, nabrajanja niza pjesničkih slika, mogućih prizora, situacija i doživljaja do njihova premošćivanja, transcendencije i stapanja s duhovnim (od šetnje ulicama Manhattana, pčela u pčelinjaku, kukaca u zraku, divoti zalaska sunca ili tankog luka mladog mjeseca, sve do gibanja mora) i konstatacije
...sve, za mene su čudesa.
Sve na cjelinu ukazuju, a ipak sva različita u posebnosti.
Za mene je svaki trenutak svjetlosti i mraka čudo,
Svaki kubični inč prostora je čudo,
Svaka četvorna stopa površine zemlje...3
Osim njezina performativnog karaktera, Vogrdu možemo sagledati u kontekstu afirmacije interesa za žanr pejzaža u suvremenoj umjetnosti, posebno njegovoj realizaciji u medijima fotografije i videa. Pejzaž kao proizvod zapadne kulture omogućuje posredovanje odnosa čovjeka i prirode (vanjskog svijeta) kao što predstavlja modele čovjekove konceptualizacije prirode, da bi se reflektirala različita raspoloženja i složeni odnosi. Pejzaž više nije samo izolirana estetska činjenica i "lijepa slika" nego postaje mjestom propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije, politike ili identiteta. U trenutku kada predmetna i društvena stvarnost nestaju u nasilnim "obnovama", rebrendingu i redizajnu, vođenim tržišnom ekonomijom i okrutnim interesima gdje komad zemlje predstavlja nekretninu, a društveno zanimanje za ekologiju je marginalizirano, Vogrda Šikuti Machine vraća nas u prirodu i ohrabruje da postoji mjesto po suncem gdje je pastoralna idila istinita, nešto kao "Gundulićev san" na istarskoj livadi, danas.
Branka Benčić
-----
1Walt Whitman, From Song of Myself, Leaves of Grass, u: Immortal poems of the English language, p. 420, Washington Square Pres, NY, ed. Oscar Williams, 1952.
Jedno dijete reče, Što je trava? Pružajući mi je punim rukama,
Kako da odgovorim tom djetetu? Ne znam što je trava ništa bolje od njega.
Čini mi se, ona mora da je zastava mog karaktera, od nadeđne zelene tvari satkana.
Walt Whitman, Pjesma o meni, u: Vlati trave, str. 36, Svjetlost Sarajevo, 1989. (Preveo Hamdija Demirović)
2Nicholas Bourriaud: Relational Aesthetic, Les presses du reel, 2002
3Walt Whitman, Čudesa, u: Vlati trave; str. 111-112, Svjetlost Sarajevo, 1989. (Preveo Hamdija Demirović)
Šikuti Machine 2000. - 2010.
2000.
- 26. 4. - Fitness - performance, Žlinja, Savičenta
- 23. 6. - Ondina - performance, Galerija Šikuti, Šikuti
- 23. 7. - Kurteničke vibracije - performance, Placa, Savičenta
- 18. 8. - Muhe - izložba, Galerija Šikuti, Šikuti
2001.
- 23. 7. - Mučnina - performance, Žlinja, Savičenta; Peresiji
- 27. 10. - Teza - video instalacija, Galerija Puljanka, Savičenta
Cuki - premijera dokumentarnog filma, Loža, Savičenta
- 26. 2. - Straight Story - performance, Savičenta - Majmajola
- 16. 3. - Muhe - izložba i Cuki - projekcija dokumentarnog filma, Društvo prijateljev zmernega napretka, Kopar
- 24. 3. - Cuki - projekcija dokumentarnog filma i Livio Morosin Band - koncert, BUM Buzet
- 24. 4. - Cuki - projekcija dokumentarnog filma, Muhe - izložba i Nadan Rojnić - akcija, Podroom, Pula
- 2. 6. - Cuki - projekcija dokumentarnog filma, Žminj
- 10. 7. - Cuki - projekcija dokumentarnog filma, Muhe - izložba, Livio Morosin - koncert, Oštarija Ćuk, Savičenta
2002.
- 7. 2. - 3. 3. - Teza - video ambijent, Studio Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb
- 31. 3. - Savičenta in the morning - promocija knjige Darka Pekice, Šikuti
- 7. 6. - Manjadura - performance, Gračišće
- 24. 7. - Manjadura - performance, Loža, Savičenta
- 4. - 31. 8. - Teza - video ambijent, Annale, Istarska sabornica, Poreč
- 24. 8. - Manjadura, SAF, Poreč
- 5. 9. - Praščina - premijera dokumentarnog filma, Loža, Savičenta
- 12. 10. - Cuki, Praščina - projekcije filmova, Savičenta in the Morning - predstavljanje knjige, MMC Luka, Pula
2003.
- 10. 5. - Cuki, Praščina - projekcije filmova, Savičenta in the Morning - predstavljanje knjige, Kino, Motovun
- 16. 5. - Cuki i Muhe, Otvorena scena Belvedere, Rijeka
- 25. 5. - Cuki, Praščina - projekcije filmova, Savičenta in the Morning - predstavljanje knjige, Barban
- 10. 7. - Cuki i Praščina - projekcija filmova, Nova istarska umjetnost - izložba, HDLU Osijek - Kazamat, Osijek
2004.
- 22. 7. - Darko Pekica: Medigovo - instalacija, Loža, Savičenta
- 25. 7. - Teza - premijera dokumentarnog filma, Placa, Savičenta
- 15. 7. - Manjadura - performance, Performance art festival, Osijek
- 15. 8. - Manjadura - performance, Savičenta in the Morning - predstavljanje knjige, Festival Pontes, Krk
- 18. - 25.10. - Darko Pekica: Medigovo - instalacija, MMC Luka, Pula
2006.
- 25. 7. - Darko Pekica: Samanj od krav - performance, Žlinja, Savičenta
- 29. 7. - Predstavljanje knjige Šikuti machine, Galerija Šikuti, Šikuti
- 23. 12. - Andi Bančić - izložba i aukcija fotografija; Mario Benčić, voditelj aukcije, Oštarija Ferlin, Savičenta
2008.
- 9. 9. - Darko Pekica: Istarske vile - performance i instalacija, Izložba Tu smo, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Forum, Pula
2009.
- 24. 7. - Andi Bančić - izložba fotografija, Festival plesa ineverbalnog kazališta, Multimedijalni centar Savičenta, Savičenta
2010.
- 6. 3. - Andi Bančić - izložba fotografija, Oštarija Ferlin, Savičenta
- 4. 4. - Kolo, performance, Žlinja, Savičenta
- 8. 7. - Izložba povodom 10 godina rada, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Stara tiskara, Pula
- 28. 7. - Makinario - videoinstalacija, Festival plesa i neverbalnog kazališta, Žlinja, Savičenta
- 18. 9. - Makinario - videoinstalacija, Tu smo, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Stara tiskara, Pula
- 5. 11. - Gostovanje u Mojo klubu, Senta, Srbija
- 6. 11. - Gostovanje u klubu Zeleno zvono, Zrenjanin, Srbija Gostovanje u klubu Gusan, Novi sad, Srbija
FILMOVI
- Cuki - dokumentarni film, trajanje: 9' 55"
Berači cuka: Darko Pekica, Mauro Macan, Autor glazbe: Angelo Badalamenti, Snimatelj: Elvis Lenić, Montažer: Mladen Lučić, Scenarist: Darko Pekica, Redatelj: Elvis Lenić
- Praščina - dokumentarni film, trajanje: 19' 52"
Učestvovali: Darko Pekica, Mauro Macan, Srećko Pekica, Ivan Šaina, Ana Sergović, Anđela Pekica, Lučano Sergović
Autori glazbe: Livio Morosin, Dario Marušić, Snimatelji: Elvis Lenić, Sven Stilinović, Montažer: Mladen Lučić, Scenarist: Darko Pekica, Redatelj: Elvis Lenić
- Teza - dokumentarni film, trajanje: 10'
Učestvovali: Darko Pekica, Srećko Pekica, Autori glazbe: John Frusciante, Davor Rocco, Livio Morosin, Snimatelj: Elvis Lenić, Montažer: Mladen Lučić, Redatelj: Elvis Lenić
NAGRADE - PREMI
Cuki - dokumentarni film
2001. - 2. nagrada na 33. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, Daruvar
2003. - 1. nagrada u kategoriji dokumentarca na 34. KRAF-u, Rijeka
Praščina - dokumentarni film
2003. - 3. nagrada na 35. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, Zagreb
Teza - dokumentarni film
2004. - 2. nagrada na 36. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, Osijek
|
|
