Ženina treća dob
Kada žena navrši polovicu stoljeća, to je važan miljokaz u njezinu životu. Pisari starog Egipta zabilježili su da u 50. godini valja očekivati nastup ženske menopauze, i na tome je ostalo idućih 5 tisućljeća. Žena je jedinstvena po tome što je jedino živo biće koje može nadživjeti vlastitu plodnost. Kada se to dogodi, ona stupa u takozvanu "treću dob".
Ženina treća dob naziv je koji proizlazi iz tradicionalnog pogleda na cikličnu narav ženskoga tjelesnog i duhovnog razvoja. Prispodobljene mjesečevim fazama, postaje u životu žene izjednačuju se s trima "licima" mjesečeve božice: djevica se povezuje s mlađakom, majka s uštapom, dok baba vlada razdobljem kada je mjesec taman i skriven od pogleda.
Godine 1982., u performansu "Vjenčanje", Vlasta Delimar javno je izvela svoju simboličnu preobrazbu iz "djevice" u "majku". Valja pritom imati na umu da riječ "djevica" izvorno označava neudanu ženu, a ne implicira njezino spolno iskustvo ili stanje. U toj akciji, koju je Vlasta Delimar izvela zajedno sa svojim kolegom, umjetnikom Željkom Jermanom, dokumentirana je službena ceremonija njihova vjenčanja - prvoga tradicionalnog inicijacijskog rituala za ženu.
Gotovo četvrt stoljeća Delimarova iscrpno je istraživala taj "plodni" stadij ženskoga ciklusa. Slaveći ga, nije ustuknula ni pred težim vidovima spolne nadmoći i podređenosti - podjednako u svojem umjetničkom i privatnom životu. Katkada je njezin rad izazivao nelagodu ili se doživljavao kao smetnja - mnogi vidovi ženske snage i spolnosti još uvijek su izvrgnuti društvenoj cenzuri. Delimarova je međutim bila dosljedna u svojoj odlučnosti da prikaže svoju vlastitu zbilju, a ne "retuširanu" verziju javno prihvatljive ženstvenosti.
Ovo novo djelo označava inicijacijski ritual stupanja Delimarove u konačan i tradicionalno najmoćniji stadij ženskog ciklusa; treće lice mjesečeve božice - lice babe. To je vid "mudre žene" ili vrhovne svećenice. Kada ženine plodne godine minu, prema tradicionalnom se vjerovanju moć njezine plodnosti prenosi iz tjelesnosti u duhovnost. U starim, matrijarhalnim europskim religijama menopauza je ženi otvarala pristup religijskom i društvenom vodstvu. Moć koja se tradicionalno pripisivala babi bila je tolika da su pred njom doista strepile novije europske patrijarhalne kuture i religije. Stoga se ona redovito demonizirala kao zla čarobnica ili opaka vještica, tako omiljena u europskim bajkama i tako zdušno progonjena u doba katoličke inkvizicije.
U prošlim su stoljećima doduše malobrojne žene uspijevale prijeći u treću dob. Uz prosječno očekivano trajanje života od 40 do 45 godina, većina žena nije ni doživjela menopauzu, a kamoli je nadživjela. No kako se očekivani životni vijek žena tijekom posljednjih 150-tak godina dramatično povećalo, mnoge Europljanke mogu danas očekivati da će znatno premašiti osamdesetu. To znači više od 30 godina života provedenih u konačnoj fazi ženskog ciklusa.
Zato je ironično što taj vid ženina razvoja sve više postaje tabu. Mladost je naizgled sve, a žene pokazuju sve manje sklonosti da napuste "majčinsku" fazu svojega postojanja. Od zatezanja lica do popunjavanja grudi, od injekcija botoksa do liposukcije - bogatstva se troše u pokušajima da se odagnaju bablje tjelesne stigme. Što je još važnije, sama se biologija izvrće naglavce time što žene u svojim šezdesetima rađaju uz pomoć umjetne oplodnje i doniranih jajašaca.
U kulturi fiksiranoj na uštapovsku plodnost uloga je babe do te mjere marginalizirana da više gotovo i ne postoji. Krajnji potencijal onoga što bi žena trebala biti sveden je na sve kričaviju travestiju njegova zatajenja. Koliko udjela u takvom stavu ima neznanje, nedostatno razumijevanje toga što znači biti žena? Jesu li stoljeća patrijarhalne propagande uspjela lišiti babu njezina statusa i njezine snage? Kao da je zapadnoeuropska kultura izgubila sjećanje na tradicionalnu ulogu žene u njezinoj trećoj dobi.
Kao jedna od posljednjih pripadnica baby-boom generacije koja će ubrzo i sama prijeći prag menopauze, pozdravljam to što Vlasta Delimar obilježava taj važan miljokaz u razvoju žene. Njezin neustrašivi stav i prijegor omogućili su joj da tijekom posljednjih 25 godina istraži i istakne važna pitanja ženstvenosti. Unoseći svoje nakupljeno znanje i razumijevanje u ovu novu eru svojega postojanja, ona će - uvjerena sam - začeti nove i fundamentalne diskurse o tom trenutno zapostavljenom vidu ženstvenosti.
Držim da je primjereno što je Delimarova odlučila obnoviti svoje "djevičansko" djelo iz 1980. - "Transformaciju ličnosti" - kako bi proslavila svoju konačnu metamorfozu. Ta obnova istaknut će putovanje koje se odvija od tjelesnosti preko intelektualnosti do duhovnosti. Veselim se što ću pratiti nastavak Vlastina istraživanja o tome što znači biti žena dok bude putovala kroz svoju treću dob. Ovaj novi ciklus ima potencijal da postane najsnažnija i najizazovnija faza njezine karijere.
Alison Radovanović, u srpnju 2006.
Prijevod s engleskoga: Ivir & Karaman, Zagreb