Meditacija o tragovima progresa i raspadanja
Branka Benčić

Prisjećajući se slike grada koja mu se u djetinjstvu urezala u pamćenje, Matija Debeljuh objašnjava kako je kao dijete često s majkom posjećivao njezin rodni grad Zenicu. Oduvijek me fascinirao taj grad, prizori visokih peći, dimnjaka koji ispuštaju paru kao u kakvu znanstveno-fantastičnom filmu, arhitektura tvornice, odnosno željezare koja prožima cijeli grad. Grad u vječnom oblaku dima budio je u meni maštu. Tako se kroz cijelo moje djetinjstvo ucrtao u memoriju...¹

U novom radu naslovljenom Grad od čelika (sjećanje na djetinjstvo) umjetnik se usmjerava prema istraživanju industrijskog krajolika, toga, kako ga naziva, "grada od čelika". U njegovu su sjećanju upravo dimnjaci i stupovi dima,  vertikale koje definiraju gradsku vizuru, postali podjednako pokretači koji prizivaju slike iz sjećanja i podsjetnik na urbane preobrazbe i sudbine mnogih postindustrijskih gradova. Prizori koje pred nas postavlja umjetnik ne pozicioniraju samo pitanja sjećanja, već mrežu različitih odnosa - pitanja budućnosti industrijske proizvodnje, identiteta gradova, kolektivne memorije i društvene i političke stvarnosti. Jer prizore industrijske arhitekture koju promatramo u radu Matije Debeljuha, iako predstavljaju grad Zenicu, danas možemo prepoznati kao prostore koji definiraju naš društveni i kulturni krajolik, a umjetnik usmjerava našu pažnju kako bi uputio na kontekstualan okvir u kojem se reflektiraju različiti socijalni i gospodarski odnosi, aktualna stanja i trenutne pozicije ne samo u Hrvatskoj, već u regiji i globalnom kontekstu.

Novim radom Matija Debeljuh odmaknuo se od prepoznatljive estetike, prizora zavodljive ljepote koji pažljivo odabranim elementima kompozicije kadra, svjetla i sugestivnom snagom stvaraju vizualno atraktivne predodžbe čudesne, uznemirujuće ljepote na koje se naš voyeurski pogled jednostavno fiksira. U prethodnim smo radovima prepoznavali upravo specifičnu izražajnost i vizualne karakteristike videoslike, kojima je autor najčešće opisivao različita ljudska stanja i emocije poput ljubavi, tjeskobe, patnje, smrti, i kojima je vizualizirao psihobiografiju svojih protagonista kao subjektivno emocionalno polje. Ti prizori koji su bilježili stanja i osjećaje, pripadali su sferi intime.

U novom su radu u pitanju krajolik i izgrađen urbani okoliš, a prostor je lišen ljudske prisutnosti (ili je ona svedena na minimum). Otvarajući niz pitanja o suodnosu prirode i povijesti, pejzaž kao umjetnička konstrukcija predstavlja modele čovjekove konceptualizacije prostora, kako bi se reflektirala različita raspoloženja i složeni odnosi, te postaje mjesto propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije ili identiteta. Modeli reprezentacije nekog mjesta stvaraju se na temelju različitih fragmenata - slojeva iz neposredne okoline, elemenata svakodnevnog života, priča, dijelova povijesti koji grade i oblikuju procese mišljenja i percepcije, korespondiraju s društveno-političkim ili povijesnim kontekstom, dok su istovremeno odraz unutarnjih stanja, iskustava, povijesti ili priča.

Grad od čelika (sjećanje na djetinjstvo) strukturira specifičan narativ koji obuhvaća fragmente poetskih i dokumentarnih prizora industrijskih postrojenja željezare što se temelje na promatranju, a razvijaju se kao slijed različitih planova industrijskih proizvodnih pogona koji se izmjenjuju s prizorima grada, scenama prirodnog i izgrađenog okoliša. U polaganom protoku vremena, videoinstalaciju grade pomno kadrirane sekvencije prizora tvornice, dima, grada, stabala, rijeke, napuštenih igrališta. ...statičnim prizorima težim dramatizirati otuđenost mjesta i cjelokupnog društva u postsocijalističkom okruženju, kao obilježja prošlog vremena koje (ne)opstaje, kaže Debeljuh.²

Ovdje spaja zanimanje za sliku, kadar, zvuk s gotovo klasičnim zanimanjem za kompoziciju, boju, svjetlo i pejzaž, dok je pažnja usmjerena i na oblikovanje zvučnog krajolika koji ima važnu ulogu u stvaranju doživljaja i ozračja. Pažljivo kadrirajući prizore, pred nama se izlaže ikonografija industrijskoga grada u nestajanju, razvijajući narativ vizualnim predodžbama i zvučnim slikama koje sudjeluju u formiranju niza asocijacija.

Potaknut opusom američkog umjetnika Jamesa Benninga čiji dugi kadrovi, u kojima kao da se ništa ne događa, predstavljaju ...osobnu politiku fizičkog i mentalnog krajolika koji transcendira filmske slike američkog imperija i neoavangardnu estetiku američkog strukturalnog vizionarskog filma, umjetnik je pokušao zabilježiti prostor i vrijeme koji se pretapaju u ništavilo dima, rastaču i nestaju u izmaglici, kao u Benningovim "filmovima krajolika" u kojima se krajolik pretapa u vremenu. Optičkim svojstvima, lišenima radnje, predstavlja način vizualizacije vremena koje, poprimajući svojstva "tekućine", kao da lebdi između prošlosti i sadašnjosti, oscilira između jave i sna.³ Iluzija je to koju omogućavaju pokretne slike i aparatura njihove reprodukcije.

Matija Debeljuh kombinira zanimanje za eksperimentalni film, dokumentarizam i jezik videoinstalacije kako bi predstavio fizički i mentalni krajolik kao meditaciju o tragovima progresa i raspadanja.

Video ističe odnos mjesta i dokumenta, približava se karakteru poetičkog dokumentarizma i bavi se pitanjima rada, iako ne pripada žanru, odnosno formi dokumentarnog filma. Danas možemo govoriti o "dokumentarističkom zaokretu" u suvremenim umjetničkim praksama kao načinu na koji umjetnici žele uspostaviti specifičan odnos sa stvarnim, redefiniranjem vizualnog jezika, estetike, eksperimenta, kroz prikaze društvene stvarnosti i osobnih, individualnih priča.⁴ Velik broj vizualnih umjetnika poseže za metodama i alatima dokumentarizma koji se javlja kao referentno mjesto u suvremenoj umjetnosti i na taj način postaje sredstvo posredovanja odnosa sa stvarnim, kao način interpretiranja stvarnosti i svijeta koji nas okružuje.

U tom smislu namjera ovih kadrova nije isključivo dokumentaristički opisivati industrijski krajolik, već ukazati na reprezentaciju industrijske proizvodnje, istražujući i reflektirajući različite pozicije i načine na koje se strukturiraju značenja i doživljaj prostora. Ovo putovanje prostorom i vremenom predstavlja grad Zenicu koji se otkriva projiciranim kadrovima, kao stvaran, materijalni prostor ukazujući na procese industrijske, ideološke i ekonomske transformacije.

_____

¹Matija Debeljuh, izjava o radu.
²Ibid.
³Gilles Deleuze, Cinema 2, The Time-Image, The Athlone Press, London 1989./2000., str. 56.
⁴Prema: Mark Nash, Experiments with truth, citirano u: Branka Benčić, Minuta šutnje, MMSU Rijeka, 2013. (katalog izložbe)

Matija Debeljuh (kratka biografija)

Matija Debeljuh rođen je 14. travnja 1980. u Puli.

Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu Dizajn vizualnih komunikacija - videooblikovanje u klasi prof. Vlade Zrnića. Godine 2003. predstavlja Hrvatsku na bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Do sada je izlagao na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u Puli, Rovinju, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Bruxellesu...

Uz nekoliko domaćih i međunarodnih radionica svakako treba izdvojiti sudjelovanje na Sarajevo Talent Campusu, projektu Sarajevo grad filma i Berlinale Talent Campusu. Eksperimentalni filmovi i videoradovi Matije Debeljuha prikazivani su na međunarodnim festivalima na kojima su osvojili i važne nagrade.

Kratka filmografija: K51, La cantina di ferro, Opsesija, Contrada.