Premda mi je draža poetika nego analiza, najnovija djela Keiichija Tahare - koja su mnogo više od fotografije - zahtijevaju napor promišljanja, napor kritičke analize. Iako je takav napor manje važan od sažaljavanja s djelom, mislim da neće biti naodmet promotriti kako je ono nastalo, u koje se percepcijsko polje upisuje, odakle proistječe.
Prvo Taharino polazište je inspiracija, a potom u akciju stupa viđenje i gesta koja gradi i postavlja. Radeći kao fotograf i kipar, Tahara te dvije umjetnosti združuje u spoj naziv za koji nećemo naći u enciklopedijama i stvara izvorne kreacije načinjene od raznih materijala: od metala, od prozirnih nosača i filmova. Dakle, u njegovu je slučaju jednako legitimno govoriti o fotoskulpturi kao što govorimo o fotomontaži i foto-kolažu.
Pierre Borhan