Medijski apetit za konzumiranje arhitektonskih slika je enorman, a percepcija arhitekture postaje kao i svaki drugi objekt, dio simulirane realnosti. /1 Iskustvo grada posredovano je medijima, od paradigmi telekomunikacijskih mreža i tehnologija interneta kao analogija urbanih struktura, do različitih umjetničkih i neumjetničkih medija koji ne samo što posreduju prostor grada, nego ga oblikuju i grad pretvaraju u sliku. Fotografija, film, TV i drugi vizualni mediji posreduju urbani (gradski) prostor i pridaju mu slojeve značenja, a različiti mediji istražuju različite načine na koje urbani pejsaži transformiraju umjetničku produkciju. /2 Video i fotografija najučestaliji su oblici umjetničkog istraživanja urbane strukture, zapisa o gradu i ljudima. Pretvarajući grad u sliku radovi umjetnika tu sliku raščlanjuju i dekonstruiraju, dekonstruirajući tako i uobičajene modele reprezentacije. Novi vizualni dojmovi, nove tehnologije i mogućnosti (re)produkcije i postprodukcije slike, postavili su pred umjetnike izazov uobličavanja formalnog izraza kaleidoskopske svijesti, dok pokušavaju riješiti enigmu - kako jednom slikom prikazati preklapajući diskontinuitet velegradskog pogleda. /3
Već je u dva prethodna rada - videu Pilot 0.1 (2002.) i seriji fotografija Unutar grada (2007.) Goran Škofić nagovijestio svoj operativni sustav i umjetničke strategije koje afirmiraju određen interes za artikulaciju tema egzistencijalizma i urbaniteta, interes koji autor nastavlja i u novoj seriji fotografija, light boxevima naslovljenim Neonsko nebo (2009.).
U mozaičkoj strukturi tih ranijih radova - videu Pilot .01 (2002.), kao i seriji kolažnih fotografija Unutar grada (2007.), pronalazimo fragmente svijeta, koji prikazuju kako se fenomeni suvremenosti - medija, umjetnosti, tehnologije presijecaju s društvenim fenomenima. U montažnim skokovima (jump cuts), Pilota .01 njegovim brzim montažnim izmjenama (fast cutting) i split screenu, s disonantnim industrijskim zvucima i teškom isprekidanom ritmu, u montaži "karnevalske strukture", kako je primijetila Roxana Marcoci, u katalogu izložbe Here Tomorrow, /4 presijecaju se fragmentirani prizori maski sa slikama građevinskih urbanih struktura od betona i čelika. I u kasnijoj seriji digitalno generiranih kolažnih fotografija naglašeni su fragmentarnost i dekompozicija, a u zatvorenoj cikličkoj, odnosno centrifugalnoj kompoziciji radova elementi arhitekture – zgrade, krovovi, dimljaci, te antene i stabla, stješnjuju i zatvaraju procijep neba koje se nalazi u središtu /5 ...gradski pejsaž sa svim svojim arhitekturama, informacijama i događajima steže svoje stanovnike, a susret s gradom ( iz žablje perspektive) koji uvlači sve u sebe ... može i te kako biti bezizlazan..., tvrdi autor.
Cityscapes, by night.
U umjetnosti - književnosti, filmu, fotografiji, slikarstvu, i stvarnom životu, svjetla velegrada oduvijek su jednako očaravala kako umjetnike tako i "obične" ljude, promatrače sa ili bez predumišljaja. Neonsko nebo serija je fotografija koja prikazuje noćne vizure gradova Rijeke, Splita, Trsta i Zagreba, a motive noćnog neba i noćnih prizora pronalazimo kod brojnih umjetnika od Van Gogha, zatim hrvatskog slikara Nenada Voriha, pa sve do najnovijih produkcija, poput čarobne imerzivne dvokanalne projekcije Orbite Rosse, talijanske umjetnice Grazie Toderi na ovogodišnjem bijenalu u Veneciji, koja je po svojim formalnim karakteristikama, načinu medijske realizacije i aurom kojom zrači najbliža Škofićevom radu. Gradove Rijeku, Trst i Split povezuje slojevit zajednički kulturološki, zemljopisni i povijesni kontekst. To su gradovi na morskoj obali, slične urbane tipologije, razvoja, povijesti i kulture. Međutim, možda u Škofićevom Neonskom nebu nije presudno ili toliko bitno koji su to prikazani gradovi i kako se oni nazivaju, već ono što je u stvari predstavljeno i na koji način. A to su iluminirana geometrija grada i treperavi kaleidoskop boje i svjetla. Neonsko nebo predstavlja noćni prizor, prikazuje pogled na grad, kroz mrak noći, izdaleka i iz zraka, s podignute točke gledišta, za razliku od fotografija iz serije Unutar grada, koje su redom snimane iz niskog očišta, tzv. žablje perspektive. Promjena perspektive, odnosno pozicije promatrača ovdje govori i o promjeni simboličke moći onoga koji promatra. Fotografije su realizirane kao light boxevi, predmeti s vlastitim izvorom svjetlosti. U njima se prikazana električna gradska rasvjeta stapa s pulsirajućim sjajem zvjezdanog neba u jedinstven, nedefiniran, gotovo apstraktan kozmički prizor, dok nakupine svjetla podsjećaju na galaksije. Poput kakvog imaginarnog grada iz Nevidljivih gradova Itala Calvina. Noćni gradski prizori uistinu su očaravajući i djeluju gotovo magijski. Izbrisane su granice između zemaljskog i nebeskog. Sva svjetla sjaje raznobojnim blještavilom. Kao što se tvrdi da suvremeni grad više nema granica koje omeđuju koherentnu i homogenu cjelinu, već nastanjujemo frakturni prostor u kojemu su obličja deintegrirana. /6
Prizori Neonskog neba nastali su u vremenu paradoksalne logike slike gdje postprodukcija i simulacija dominiraju nad realitetom, a novonastale "delirijske mutacije" urbane matrice uz digitalnu manipulaciju - oblika, kontraste boja i svjetlosti, umnožene su poput faseta kaleidoskopske slike. S druge strane, te noćne vizure, podsjećaju nas i na zazorni "night vision" perspektive iz zraka, koji kao da je nastao strojem za gledanje podrijetlom iz vojne tehnologije. Fotografiju u light boxu možemo promatrati kao ekransku slika. Ona posjeduje svjetlost koja dolazi "iznutra", a poznato je da iskustvo električnog svjetla tvori temelj vizualnosti suvremenog doba. Light box je dominantna forma prezentacije Neonskog neba Gorana Škofića. Te svjetlosne kutije – objekti posjeduju volumen i poput minimalističkih objekata ulaze u prostor, dok kao backlights, osvijetljenji straga, vlastitim izvorom svjetlosti, postaju ekrani, i podsjećaju na zamrznute slike i zaustavljene projekcije. Ove transparentne osvijetljene fotografije doista stvaraju novo i drugačije iskustvo i doživljaj gledanja. Jer svjetlost privlači pogled. Prizori neonskog neba, poput ekrana televizora, fizički osvjetljavaju prostor, kojim ideološki dominiraju.
Bilješke
1. Srećko Horvat: Znakovi postmodernog grada. Prilog semiologiji urbanizma; Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2007. (str. 11)
2. Branka Benčić: Mapiranje grada, katalog izložbe; HDLU Istre, Pula, 2007 (str. 6)
3. James Donald: Grad i kino, moderni prostori, u: Vizualna kultura (ur. Chris Jencks), Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002 (str. 121)
4. Roxana Marcoci: Here Tomorrow, katalog izložbe, MSU Zagreb, 2004. (str. 47)
5. Branka Benčić, op.cit (str. 10 – 11)
Životopis
Rođen 1979. godine u Puli, Republika Hrvatska. Živi i radi u Hrvatskoj. Član HDLU Istre.
Goran Škofić diplomirao je na Umjetničkoj Akademiji u Splitu na odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija u klasi prof. Dana Okija, nakon što je u Puli završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna (grafički dizajn) u klasi prof. Ivana Obrovca. Izlaže od 2002. i do sada je više puta nagrađivan za svoje radove.
Danas radi gotovo isključivo u mediju videa. Njegov se rad bavi proučavanjem, istraživanjem i tumačenjem svijeta u kojemu jesmo, odnosno života kojega živimo. Fokus njegovih recentnih koncentracija su "apstrakcije" poput društva, individue, interakcije i suživota. Škofić kaže da "svijet doživljava kroz tzv. "suvremene medije". Skoro pa je teško povjerovati ičemu što nije filtrirano kroz neki od medija. Tijelo, pejzaž, zvuk, događaj, sve je podložno manipulaciji i deformaciji." Kako bi se neposredno približio i tumačio takvu zbilju, koristi se elektronski manipuliranom slikom i videom, koji čine nezamjenjivi okvir promišljanja o današnjici.
Samostalne Izložbe
2009. - Galerija Rigo, Novigrad, HR, kust. Branka Benčić
2009. - Galerija Karas, Zagreb, HR, kust. Leila Topić
2009. - MMC Luka, Galerija, HR, kust. Leila Topić
2008. - Mala galerija, Poreč, HR, kust. Leila Topić
2003. - Šikuti, HR
2002. - Galerija umjetnina, Split, HR
Grupne Izložbe
2009. - Bienale mladih Europe i Mediterana, Skopje, MK
2009. - Finale Radoslav Putar, Galerija Galženica, Velika Gorica, HR
2009. - Turistički grad, Stara Tiskara, Pula, HR, kust. Branka Benčić
2009. - Kriza, MMC Luka, Pula, HR, kust. Mladen Lučić
2008. - Mapiranje grada, Galerija Karas, Zagreb, HR, kust. Branka Benčić
2007. - Izložba novoprimljenih članova HDLU-a Istre, Pula, HR
2007. - 3. biennale fotografije Photodistorzija, Poreč, HR, kust. Ketrin Milićević Mijošek
2007. - 35. splitski salon u Galeriji Bačvice, HR, kust. Toni Horvatić
2007. - Mapiranje grada, MMC Luka, Pula, HR, kust. Branka Benčić
2007. - Umjetnički simpozij i izložba Media-Scape, Novigrad, HR, kust. Jerica Ziherl
2006. - Insert u Rijeci, HR, kust. Tihomir Milovac
2005. - Insert u Zagrebu, HR, kust. Tihomir Milovac
2004. - Jugoslavensko bienale mladih, Vršac, SiCG
2004. - Base Camp, Merano, IT
2004. - 10. int. festival kompjutorske umjetnosti, Mariboru, SLO
2004. - Border-Disorder, Helsinki, FI
2003. - Galerija Galženica, Velika Gorica, HR, kust. Klaudio Šterančić
2002. - Here Tomorow, MSU Zagreb, HR, kust. Roxane Marcoci (MoMa)
2002. - Start, Zagreb, HR, kust. WHW
2002. - Start, Mestna galerija, Ljubljana, SLO, kust. WHW
Projekcije i festivali
2009. - FF600, Stara mestna elektrana, Ljubljana, SLO
2008. - videoinsalacija "Na podu", Filmska ulica, Pula Film Festival, RH, kust. Branka Benčić
2007. - MC galerija, New York, US, kust. Branka Benčić
2005. - Alternative film/video festival, Beogradu, SiCG
2005. - festival Videodialoghi, Torino, IT
2005. - 25FPS int. festival experimetalnog filma i videa, Zagreb, HR
2004. - recentniji hrvatski video i eksperimetalni film, Millenium Film, New York, US
2004. - 6. Motovun film festival, HR
2004. - Klub Rex, Beograd, SiCG
2004. - 9. Split film festival, HR
2003. - Sarajevo film festival, BIH
2003. - La chambre Blanca, Quebac, FR
2003. - Momiano 03 festival, HR
2003. - 12. dani hrvatskog filma, Zagreb, HR
2003. - 50. Pula film festival, HR
2003. - projekcije diljem SAD-a (Portland, Boston, Houston, San Francisco, Oakland…)
2002. - Unica, Luxemburg, LUX
2002. - 7. Split film festival, HR
2002. - 11. dani hrvatskoga filma, HR
Nagrade
2009. - Res Artis Awards (Belgium), BJCEM, Skopje, MK
2009. - Res Artis Awards (Brasil), BJCEM, Skopje, MK
2009. - Radoslav Putar, za umjetnika do 35 godina, HR
2005. - Zlatni Grudnjak, videospot "Tako lijepa", Magdalena festival, Maribor, SLO
2004. - posebno priznanje Grada Poreča za promociju grada u filmskoj umjetnosti, HR
2002. - Specijalna nagrada kino kluba Split na reviji hrvatskog filma i videostvaralaštva, HR
2002. - Druga nagrada na reviji hrvatskog filma i videostvaralaštva, HR
2002. - Jelena Rajković, na 11. danima hrvatskog filma, HR
2002. - Oktavijan, na 11. danima hrvatskog filma, HR
2001. - Druga nagrada za plakat Znakovi vremena, Europa u školi, HR
Radovi
2009. - serija fotografija "Neonsko Nebo"
2008. - serija od 10 videoradova "Corpus"
2007. - serija montiranih fotografija "Unutar grada"
2006. - videoinstalacija "Na podu"
2004. - video "E-body 25"
2003. - serija fotografija "Umjetno iskustvo"
2003. - video za kazališnu predstavu "Kate Kapuralica" HNK Split
2002. - videorad "Pilot.01"
2002. - videoperformans "Pasivni čitač" / s Matijom Debeljuhom
2001. - Kratki film "Kuća lutaka"
1999. - videoanimacija "Let"
Kontakt
Savska cesta 13, 10000 Zagreb
Veli Maj, Draga 6, 52440 Poreč
Telefon: +385 98 702350
e-mail: goranskofic@gmail.com, goran@sonda.hr
www.goranskofic.com
