Ova je izložba prigoda za zbližavanje s umjetnošću na način koji zahtijeva izvjesnu modifikaciju uobičajene točke gledišta, jezika, same geneze predloženog postava. Subjekt koji je istodobno i stvaratelj i koji stvoreno pomiče jest, naime, onaj koji umjetnost izravno uživa, a ne onaj tko je na određeni način za nju vezan, bilo da je riječ o kritičaru, vlasniku galerije, muzeju ili nekoj drugoj ustanovi.
Otvarajući prozor u riznicu jedne privatne kolekcije, čiji začeci sežu u 70-te godine, izložba ne pruža samo jasan pogled na talijansku suvremenu umjetnost, nego prije svega iznosi na vidjelo emotivne, duboko osobne odnose, onu intimnu dimenziju koja je predstavljala ključnu odrednicu konfiguracije samog nukleusa zbirke.