 |
Fotografski dnevnik
Dnevničkom zapisivanju, bilo ono literarnog, slikovnog, ili kakvog drugog oblika osnovni je zadatak opiranje zaboravu. Povod za vođenje dnevnika najčešće je neki prijelomni događaj, kojeg želimo zadržati ili pak gubitak nečeg/nekog kakav ne želimo da nam se ponovi. Započeto manje ili više svjesnom odlukom, takvo bilježenje proživljenog se ubrzo iz potrebe pretvara u naviku, a zatim gotovo u refleks.
Možda je jedan od razloga bilježenja osobnih iskustava i svijest što se ona unatoč intenzitetu koji nose u trenutku proživljavanja ipak zaboravljaju (pre)lako, pa se stvarajući dnevnike, na neki način unaprijed "odrađuje" dug budućoj zaboravljenoj prošlosti.
Na svojem fotografskom dnevniku nazvanom Lieber Pero, Petar Dabac je započeo raditi 1990. godine potaknut ratom i intenzivnim privatnim momentima. Do danas taj dnevnik broji već više od nekoliko tisuća snimaka i svojevrsni je work in progress. Sam autor svoj rad i definira kao dnevnički. Fotografira ljude u njihovom prirodnom okruženju, bilježi vlastito kretanje snimanjem detalja, snima vlastite prostore, predmete ili ih pak aranžira na način da postaju prepoznatljivo njegovi.
Pritom se Petar Dabac igra na više značenjskih razina. S fotografskim iskustvom gledatelja, sudionika i kreatora, stvara zavodljivo motivsko šarenilo. No s izuzetnom sposobnošću analitičkog poniranja u naizgled sporedno, ne izbjegavajući ironiju, skicira osobnu životnu priču ali istovremeno i detektira društvene promjene.
Na ovoj izložbi fotografije su grupirane u šest tematski odijeljivih cjelina, koje bismo mogli nasloviti Zagrebački kafići, Grafiti, Igra, Pisma za Maju, Kuhinja, Meditacija. Takva je podjela samo jedna u beskonačnom mnoštvu mogućnosti "organizacije" i subjektivne interpretacije jednog trajanja.
Velik dio izloženih fotografija snimljen je u javno/privatnim prostorima zagrebačkih kafića (Melin, Gavella, i buffet MK). Tu nastaju portreti, grupni i individualni, bliskih prijatelja, poznatih imena zagrebačke kulturne scene, slučajnih znanaca. Na njima je fotograf uvijek nenametljivo prisutan, on nije dokumentarist događaja u klasičnom smislu, on prije svega "sprematelj” odnosa, stanja i trenutačnih raspoloženja. Njegovi "modeli" su s njim sasvim opušteni, njegovo fotografsko oko vođeno je njihovim povjerenjem. Kao pandan javno/privatnom prostoru kafića izložen je onaj posve privatni "kuhinjski ciklus". Dopadljive snimke s pripremljenim jelima, povrćem na kuhinjskom stolu jasan su memento mori. Iako se možda ne čini tako na prvi pogled, ti su snimci posve srodni onima iz zagrebačkih kafića - steenovske scene, kojima autor prilazi bez ikakve kritičnosti, s blagom ironjom prisutnog.
Ulični grafiti, oglasi na stupovima, različiti natpisi, svjedoci su autorova kretanja. Detalji su to snimljeni u Zagrebu, ali i tijekom putovanja, u kojima gotovo u pravilu prepoznajemo duhovit autorski komentar. Sam autor za sebe često voli reći da se igra. Njegovu igru u najneposrednijem obliku gledamo u razgovoru djevojke s cvijetom ili duhovitim, emotivnim pismima sastavljenim od novinskih naslova, koje je nemoguće ujedno ne čitati i kao oštru društvenu kritiku. Tri izdvojene fotografije na zasebnom zidu (Stepenice u Dvorničićevoj 20, Kuhinjski stol, Winterthur, Trollstraße 30) intuitivno se osjećaju kao najintimnije, u njima se mogu osjetiti trenuci pauze, meditacije, istinske koncentracije, kakva je moguća samo u odsutnosti drugog.
U svojoj namjeri snimke Petra Dabca čine se apsolutno privatne. One prije svega jamče sudjelovanje, njegovo osobno i svih onih detalja i ljudi koje je želio ili koju su se našli u njegovoj blizini. Petar Dabac ne riskira mogućnost zaboravljanja ili pogrešnog datiranja, na njegovim fotografijama datum se ispisuje automatski. Ono međutim, što tim snimkama daje jasnu karakteristiku univerzalnog, jest snažna naracija, koja nije diktirana kronologijom. Iako su na ovoj izložbi fotografije fizički povezane u koncepcijski prividno zatvorene cjeline, one su mogle biti postavljene bilo kako. Na koji god način varirao svoje motive, Dabac nikad ne izlazi izvan temeljne sintakse egzistencijalnog: ljubav, hrana, kretanje, smijeh, samoća, smrt.
Postavlja se pitanje na koji način promatrač prilazi takvim fotografijama. Kako čitati nečiji dnevnik? Treba li mu prilaziti oprezno? Je li u njemu autor prisutniji kao privatna ličnost nego u kojoj drugoj vrsti radova? Što to uopće znači?
Kako bilo, već zbog same prirode tema, zahvat ovakvim radovima u polje privatnog je očigledniji. Pritom naročito zanimljiv postaje trenutak u kojem privatni pogled postaje javno dobro. I upravo taj prijelaz najbolje pokazuje kako realnost fotografske snimke ne može biti jedna.
Iva Prosoli
Biografija
Rođen 1942. godine u Zagrebu. Diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Fotografijom se počinje baviti 1960. surađujući u atelijeru Toše Dabca, čije vodstvo preuzima nakon Tošine smrti 1970. godine. Kao samostalni umjetnik djeluje od 1966., od 1970. je član ULUPUH-a. U razdoblju od 1980. do 1987. godine u galeriji osnovanoj u sklopu Atelijera Tošo Dabac organizira četrdesetak fotografskih izložaba domaćih i stranih autora. Jedan je od pokretača časopisa za fotografiju SPOT 1972. godine. Od 1990. godine predaje fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Šezdesetih godina radi serije crno bijelih portreta umjetnika, znanaca, prijatelja, predstavnika umjetničke scene s čime nastavlja idućih desetljeća. Sedamdesetih je godina dio generacije koja unosi konceptualni pristup u fotografiju, izrađuje prostorne instalacije, eksperimentira s fotokopijama i fotogramima. Godine 1982. objavljuje mapu fotografija Osjećaj prirode na kraju XX. stoljeća (17 fotografija) uz predgovor Annie Le Brun. U drugoj polovini 80-tih izrađuje ciklus portreta u boji. 1990. započinje fotografski dnevnik koji je do danas svojevrsni work in progress.
Važnije samostalne izložbe:
1969. - Beograd, Atelje 212 (s / con Marijom Braut)
Zagreb, Galerija SC (s / con Marijom Braut)
1970. - Ljubljana, Mestna galerija (s /con Marijom Braut)
1972. - Zagreb, Galerija "4 slike" teatra &TD
Mannheim, Mannheimer Kunstverein (Tošo Dabac i njegov atelje)
1975. - Graz, Fotogalerie Schillerhof
Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti
1977. - Milano, Galeria Diaframma-Canon
1978. - Grožnjan, galerija Smokvin list
1979. - Osijek, galerija Zodiak
Köln, Kulturno-informacijski centar SFRJ
1980. - Zagreb, Galerija SC
1981. - Graz, Fotogalerie im Forum Stadtpark
1982. - Novo Mesto, galerija «Pri slonu v gosteh»
Zagreb, Fotogalerija ATD
Beograd, Srećna galerija SKC
1983. - Ljubljana, galerija Ars
1986. - Leibniz, Ganggalerie Retzhof
1987. - Novo Mesto, Fotogalerija, "30 portreta 1959-1985"
1989. - Fotoforum Bremen
1990. - Varaždin, Galerija Sebastijan
1991. - Zagreb, Galerija Spot, "Portreti u boji"
1994. - Zagreb, Fotogalerija ATD, "Segmenti iz projekta Lieber Pero"
1995. - Zagreb, Galerija Spot, "Art is over, the game goes on"
1997. - Zagreb, Galerija prozori, "On the road"
1998. - Zagreb, Umjetnički paviljon, "Fotografski dnevnici" (Noboyushi Araki, Petar Dabac, Seichi Furuya, Nan Goldin)
2003. - Zagreb, Galerija Bernarda Bernardija, "Brojanje do deset"
2003./2004. - Samobor, Foto Galerija Lang, "Lieber Pero II"
2006. - Zagreb, Galerija Badrov, "Otkrivanja (nepoznati radovi 1970.-1972.)"
Zagreb, Kula Lotrščak, "Džaba si krečio"
2007. - Salzburg, Fotohof, "Neue Fotografie aus Kroatien" (s / con Mare Milin)
2008. - Pečuh, Janos Pannonius Museum, "Neue Fotografie aus Kroatien" (s / con Mare Milin)
Važnije skupne izložbe:
1969. - Zagreb; Beograd, "4. zagrebački salon"
1970. - Graz, Neue Galerie, "Internationale Malerwochen"
1971. - Karlovac, Koranski park skulpture, "Guliver u zemlji čudesa"
1972. - Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti, "Mogućnosti za '72"
1973. - Maribor, razstavni salon Rotovž, "Nova fotografija 1"
1975. - Edinbourgh, Richard Demarco Gallery, "Razstava sodobne jugoslavanske umetnosti"
1976. - Zagreb, Beograd, Maribor, "Fotografija kao umjetnost"
1977. - Bologna, "Artefiera"
1978. - Ljubljana, Moderna galerija, "Grupa Junij"
1979. - Graz, Fotogalerie im Forum Stadtpark, izložba uz I. Simpozij o fotografiji
Banja Luka, Dom kulture, IX. Jesenski salon, "Prisutnost fotografije u modernoj umjetnosti"
Beograd, Muzej savremene umetnosti, "Teme i funkcije medija fotografije"
1980. - Charleroi, Galerie Photographie Ouverte, "I. Međunarodni trienale fotografije"
1981. - Beč, Wiener Sezession, "Extended photography"
1982. - Liverpool, Open Eye Gallery, "Vidici suvremene jugoslavenske fotografije"
Bilbao Fier international de Muestras de Bilbao
1983. - Ankara, "European Photography today"
1984. - Koprivnica, Čakovec, Varaždin, "Fotografija 70 godina u Hrvatskoj"
Ajdovščina, Pilonova galerija, "IV. Trienale jugoslavenske fotografije"
1988. - Broadway gallery of Passaic County Community, Paterson, New Jersey
1989. - Zagreb, "Zagrebački salon"
1990. - Zagreb, Galerija Spot, "Zagreb '90"
1992. - Zagreb, "Zagrebački salon"
1993. - Harkov, Etnografski muzej, "Austrijska fotografija"
Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, "Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas"
1994. - Dubrovnik, Galerija Loža; Maribor, Galerija Stolp; Krakow, Austrijski generalni konzulat; Wroclaw, Gradski muzej, "City visions"
Graz, "Izložba članova Foruma Stadtpark"
1995. - Ljubljana, galerija Tivoli, "Izloba članova Odjela za oblikovanje"
Siemanowice (Poljska), "City visions"
Zagreb, Umjetnički paviljon, "Hrvatska fotografija '95."
1996. - Ankara, Kulturni centar Atatürk, "Hrvatska fotografija"
Zagreb, Umjetnički paviljon, "Međunarodna izložba fotografija"
1997. - Graz, Forum Stadtpark, "Izložba lanova"
1998. - Zagreb, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, "Domovino, ti si..."
2002. - Amsterdam Haarlem, "Internationale Fotografiebiennale"
2003. - Graz, Camera Austria, "Freundschaftsspiel"
2003. - Zagreb, Umjetnički paviljon, "Much too much"
2005. - Zagreb, Umjetnički paviljon, "Preko 7 mora, preko 7 gora"
2006. - Bratislava, Mjesec fotografije, "Akt u hrvatskoj fotografiji"
2007. - Zagreb, Klovićevi dvori, "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti"
Zagreb, Umjetnički paviljon, "Volimo li gledati druge ljude"
|
|
