Jasna Galjer:
U mnoštvu mogućih odgovora na pitanje o razlozima sveprisutnosti fotografije u današnjoj vizualnoj kulturi, radovi Damira Fabijanića osebujan su primjer metajezika zasnovanog na sintezi gramatike elementarne jednostavnosti znakova i kompleksnosti značenja. Naizgled lapidarni, uvijek odmjereni i precizni u izričaju indeksnih i ikoničkih slika, oni izmiču formalnoj analizi koja ne dopire do mreže semantičkih kodova. Nije stoga slučajno što je prostor okosnica Fabijanićevih fotografija. On je subjekt i objekt od odlučujućeg značenja za konceptualnu cjelovitost ovog autorskog opusa, u rasponu od dokumentarne i ilustrativne do umjetničke fotografije, ishodišta u tradiciji arhitektonske fotografije do iskustava minimalne i konceptualne umjetnosti, a nerijetko i hibridnih žanrova kao što su slike-objekti, statementi, kritički iskazi koji promatrača pretvaraju u sudionika socijalne i kulturalne interakcije. Neovisno o temi: urbane krajolike, napuštene ljetnikovce, devastirane interijere, javne prostore u nedostatku boljih definicija možemo opisati sintagmom "psihologija socijalne arhitekture".
Otkako su šezdesete godine donijele prvi val radikalnih umjetničkih praksi kritičkog preispitivanja institucionaliziranih prostora umjetničkog djelovanja došlo je do drastičnih promjena u odnosu na ranije modele predstavljanja umjetničke produkcije. Najznačajniji među njima je iskorak iz muzejskog i galerijskog u javni prostor. Istovremeno odvijali su se i procesi redefiniranja umjetničkog djela i koncepcija, koji dotadašnjoj ulozi izložbe kao medija dodaju i svojstva diskurzivnog izraza. Ta je tendencija omogućila sve izrazitije naglašavanje samosvijesti, otvorenosti i transparentnosti koje uključuje i osobnu dimenziju u problematiziranju izložbe.
Time je započet proces dekonstrukcije čvrsto zadanog estetskog sistema, u kojem se umjetnost distancira od same sebe. Uvriježeni odnosi pojedinih činilaca tog sustava, poput originala i kopije izokrenuti su, a granice između tzv. visoke umjetnosti i popularne kulture definitivno su poništene. U tom kontekstu diskurzivni prostor fotografije kao medija postajao je sve složeniji, postajući sve manje "odrazivnim" u smislu prozora u realnost ili zrcalne slike nekog doživljaja. Umjesto modernističkog mita estetskog objekta kao autonomne činjenice, fotografija je radikalnije od svih ostalih vizualnih medija afirmirala serijalnost, repetitivnost, aproprijaciju, intertekstualnost, simulaciju i pastiš kao odlike nove umjetničke prakse.

Radovi Damira Fabijanića izloženi u Galeriji Rigo na najbolji način reprezentiraju autorovu dosljednu opredijeljenost za istraživanje komunikacijskih potencijala fotografije. Izložena je cjelina koju čini pet strukturalno povezanih fotografija gdje se prostor galerije pojavljuje u višestrukim ulogama pozornice i protagonista, pri čemu je koncept ujedno i kontekst.
Riječima autora, ova je serija fotografija hommage svim prethodnicima koji su sudjelovali u profiliranju njezinog stvarnog i imaginarnog prostora, kako umjetnicima koji su dosad izlagali u galeriji Rigo tako i onima koji su odabirali autore i djela. Tako već na nultoj razini postaje očit sraz dimenzijama nevelikog prostora galerije veličine svega 4,6 x 4,2 m i njegove osebujne memorije. Na svakom od četiri zida izložena je crno-bijela fotografija tog istog zida veličine 75 x 75 cm s crnim rubom. Njima je u eksterijeru pridodana i peta fotografija ulaznog pročelja ovješena u maniri cimera na natpis galerije. Parafrazirajući glasovitu modernističku sintagmu "manje je više" Fabijanić umjesto neutralne, anonimne "bijele kutije" izložbenog prostora ističe njegovo konotativno značenje. To čini kadriranjem isječaka praznine, superponiranjem i interioriziranjem prikazanog i realnog prostora.

"Prazno" se time pretvara u vlastitu suprotnost; u genius loci koji je ujedno i najveći izazov kreativne interpretacije, dijaloga s prethodnicima čiji su tragovi i utjecaji u njemu trajno zabilježeni, ali i poziv budućim izlagačima. Naime, otkako je Roland Barthes ustvrdio da autorstvo i originalnost u smislu uporišne točke, izvora, fokusa značenja i mjerila vrijednosti umjetničkog djela više ne postoje, suočeni smo s činjenicom da djelo ne donosi poruku koju bismo mogli jednoznačno dešifrirati. Analogno tome, Fabijanićeve fotografije u galeriji Rigo usprkos ikonografskom sistemu koji asocira renesansne slikarske kompozicije i nepogrešivom senzibilitetu za isticanje detalja poput fakture i svjetla, ne predstavljaju pokušaj konstruiranja umjetničkog predmeta, određenog stilskog obrasca, pohvale ljepoti. To su prije svega slike-objekti koji konstituiraju samosvjesni čin, intertekstualnu igru značenja, pomicanje onkraj objektivne datosti pojedinačnog pogleda kroz objektiv fotografskog aparata. Intervencija se odvija u višestruko kodiranom sustavu koji uključuje i odnose izložbe kao modela prikazivanja i događaja u smislu prostorno-vremenske dispozicije s obzirom na autoreferencijalno polje fotografije.
Prihvatimo li polazišta poststrukturalističkog tumačenja prema kojem je realnost efekt simulirane sličnosti, te da je svijet kojim smo okruženi zapravo simulakrum, fotografija kao replicirana slika tog labirinta znakova nalik dvorani s beskonačno mnogo zrcala dobiva dodatnu težinu.
Gledajući Fabijanićeve fotografije potaknuti smo vidjeti prostor u kojem su postavljene kao mjesto zbivanja koje ne iscrpljuje svoju funkciju trenutnom izlagačkom namjenom. I zapitati se, koje je pravo značenje tih fotografija.

Životopis autora

Rođen 1955. u Zagrebu. Samostani umjetnik - slobodni fotograf od 1987., u početku specijaliziran za arhitekturu i pejzaže. Za vrijeme Domovinskog rata snima razorenu kulturnu baštinu, posebno Dubrovnik i okolicu. Fotografski materijal na tu temu objavio je u knjizi "Dubrovnik...". Istoimena izložba, zajedno s drugim autorovim izložbama, obišla je Europu i Južnu Ameriku. Godine 1992. sudjelovao (kao jedini hrvatski fotograf do danas) na najznačajnijem europskom festivalu fotografije u Arlesu. Glavni je fotograf i urednik fotografije u časopisima CROATIA/Croatia airlines (od 1993.), ORIS (1999-2008) i IĆE&PIĆE (od 2007.).

Najznačajnije samostalne izložbe:
1989. - Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt / Sarajevo, Muzej XIV olimpijskih igara
1990. - Dubrovnik, Sponza / Zagreb, Galerija Karas /
1991. - Piran (Slovenija), Galerija St. Donat /
1992. - Madrid, Centro cultural de la Villa /  Arles, XXIII Les Rencontres Internationales de la Photographie, Espace van Gogh
1993. - Neu-Ulm, Edwin Scharff Haus / Paris, Chapelle Saint-Louis de la Salpetriere
1994. - Rennes, L'ecole d'architecture / Bukurešt, Muzej arhitekture / Kisinjev, Museum of Plastic Art
1995. - Mainz, Rathaus / Lisbon, Camara Municipal de Lisboa
1996. - Athens, Cultural Centre of Athens
1997. - Ljubljana, Slovenija, Mala galerija Cankarjevog Doma / Bratislava, Zichyho Palace / Budapest, Gradska vijećnica
1998. - Krakow, Dom Hipolitow / Frankfurt, Palais Jalta / Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
1999. - Tallin, Museum of Estonian Architecture / Buenos Aires, Centro Cultural Recoleta / Rijeka, Moderna galerija
2000. - Hannover, Bauverwaltung / Lisabon, Padrao dos Descobrimentos / Brasilia, Martius Penna
2001. - Porto, Casa Guerra Junqueiro / Prag, Tereziansko krilo Stare kraljevske palače, Hradčane
2002. -  Paris, UNESCO / Berlin, Auswaertiges Amt
2003. - Stuttgart, Dresdner Bank / Graz, Grazer Messe
2004. - Varaždin,  Starogradska vijećnica / Zagreb, Kulturni centar Kaptol centra
2005. - Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
2007. - Zagreb, Atrij HAZU, Gliptoteka HAZU
2009. - Sarajevo, Gradska galerija Collegium Artisticum, Skenderija

Najznačijniji umjetnički radovi
- DUBROVNIK... (autor koncepta i fotografija izložbe i knjige). Izložba je u proglašena izložbom tjedna (među 59 novootvorenih izložbi)   Paris, rujan 1993.. Knjiga je izabrana među "najljepše fotografske knjige svijeta", žiri izdavača MARVAL, Paris, jesen 1993.
- CROATIA AIRLINES, putni časopis, urednik fotografije i glavni urednik, od 1993.
- Plodovi zla, autor fotografske izložbe,1995. i istoimene knjige 2008.
- Paška čipka, katalog, autor koncepta i fotografije, 1995.
- ORIS, časopis za arhitekturu, urednik fotografije i glavni fotograf (od 1999.-2008.)
- Dubrovački ljetnikovac, knjiga, autor koncepta i fotografije, 2003.
- LONDON From A to Z, knjiga i izložba, autor koncepta i fotografije, 2004.
- Počinje drugi život na našim otocima, krajem ljeta, knjiga i izložba, autor koncepta i fotografije, 2005.
- Hrvatski paviljon na EXPO 2005 Aichi i EXPO 2007 Zaragoza, koautor koncepta i realizacije
- Izložba i knjiga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz fotografije, Zagreb, Atrij HAZU, 2007.
- Izložba i knjižica LIFE*all inclusive, Zagreb, Gliptoteka HAZU, 2007.
- Iće&piće, enogastronomski časopis, koncept, glavni urednik, glavni fotograf (od  2007.)

Suradnja s časopisima
Inozemni: ABITARE, ARCHITEKTUR AKTUELL, ARCHITEKTUR UND BAUFORUM, ARCHITECTURAL REWIEV, BAUMEISTER, CASA VOGUE, EL CROQUIS, DETAIL, DISENO INTERIOR, DOMUS,  PIRANESI, TOPOS, WERK, BAUEN+WOHNEN, JAPAN ARCHITECT

Nagrade (najznačajnije)
- Velika nagrada 31. zagrebačkog salona, 1996.
- VJESNIKOVA nagrada "Josip Račić" za likovnu umjetnost, 1998.
- "BERNARDO BERNARDI" Udruženje hrvatskih arhitekata, za oblikovanje i unutrašnje uređenje hrvatskog paviljona na EXPO 2005.

Damir Fabijanić, Laginjina 9/I, 10000 Zagreb, tel/fax 01/4555260, 098/212669, fabijanic@fab.hr, www.fabijanic.com