arhiva godina 2008. godina 2009. godina 2010. godina 2011. godina 2012. godina 2013. godina 2014. godina 2015. godina 2016. spacer prethodna slijedeća home
Galerija Rigo
spacer
2007.
2006.
2005.
2004.
2003.
2002.
2001.
2000.
1999.
1998.
1997.
1996.
1995.
spacer Ivan Kožarić
Art & Photography
Ivan Picelj
Josip Pino Ivančić
Vlasta Delimar
Silva Potočki
Danijel Žeželj / Stanislav Habjan
Media Scape 8
Renate Kasper


spacer
1 
spacer
Pablo Picasso
Kubistička kompozicija, 1967 (1913)
Pablo Picasso, Kubistička kompozicija
Pablo Picasso
Sam Taylor-Wood
Jesus Rafael Soto
Tina Modotti
spacer
spacer
C. C. Diez - R. Gibson, A. Archipenko - A. Girbes, M. Chagall - M. Riboud, H. Matisse - W. Klein, P. Picasso - S. T. Wood, R. J. Soto - T. Modotti
Likovnu umjetnost i fotografiju povezuje niz dodirnih točaka, a baš putem njihova suočenja uspostavljaju se i razlike koje naglašavaju autonomnost i specifičnost izraza, kako jednog, tako i drugog medija. Pojedinačni paralelizmi možda su najočitiji između fotografije i grafike, koju osim etimološkoga dispozitiva na usporedbe navodi i reproduktibilnost, mogućnost multipliciranja identičnih slika, koje pod određenim uvjetima zadržavaju status originala. Upravo tematizacija tog zajedničkog svojstva grafičkih listova i fotografskih otisaka - u oba slučaja dokučenih pomoću različitih postupaka - temeljno je ishodište ovdje prisutnoga izbora, koji kroz neposrednu konfrontaciju formalnih i ikonografskih elemenata, od kojih su sastavljene pojedinačne slike, na konkretnim primjerima pokazuje kako se kroz visoki modernizam diferencirao slikotvorni diskurs, odnosno gdje se obje vizualne prakse tijesno približavaju, a gdje se već po osnovnom usmjerenju razilaze.
Ekskurs u povijest poučava nas kako pretpostavljeni antagonizam, koji da bi izum fotografije uspostavio u odnosu prema dotada prevladavajućim oblikovnim postupcima, za samu praksu nije imao tako obvezujuće posljedice, kako se na prvi pogled činilo. Naime, ako su sredinom XIX. stoljeća neki likovnjaci pesimistično proricali kako je sa širenjem fotografskih tehnika neizbježan kraj pretkazan prvenstveno slikarstvu, razvoj znanosti i tehnike, na čije tekovine su se, tako reći rukom pod ruku, počele pozivati obje vizualne vrste, postavio je poimanja i učinke vidljivoga na bitno drugačija ishodišta: po Chevreulovim otkrićima, slikarstvo se usredotočilo na istraživanje fenomena svjetlosti, kao primarnoga uzroka činjenici što stvari u prirodi uopće vidimo, dok je fotografija od jednostavnoga evidentiranja pojavne istinitosti prešla u sferu njezine subjektivne interpretacije. Što slikati i što fotografirati postalo je pitanje na koje je trebalo odgovoriti neprestanim izumljivanjem novih načina slikanja i fotografiranja. Invencija je odredila izvornost i značaj kako slikarskog, tako i fotografskog pristupa prema vidljivoj stvarnosti, konvencionalni ikonografski motivi - portret, akt, pejzaž, žanr - uistinu su ostali zahvalno ishodište slikarskih kompozicija i fotografskih stremljenja, iako se intencionalna transparentnost, kako kod jednih, tako i kod drugih, preselila od pedantnog objektivnog bilježenja k pojednostavljenoj, s nevidljivim (ali implicitno prisutnim) značenjskim aluzijama nabitoj ikoničnosti. S time da je u post-cézannovskom slikarstvu status figure zadobio sasvim drugačiju konotaciju, a da je pojavom apstraktne umjetnosti došlo i do ukidanja principa analognosti kao relevantnog kriterija reprezentacije, fotografija je u svome središnjem toku (mainstreamu) sve više preuzimala ulogu "čuvara realnosti", odnosno povezujućeg člana između pojavne stvarnosti i njenog umanjenog modela, toga tradicionalnog cilja slikotvornih postupaka. Istina je ujedno i da je fotografski medij razmjerno brzo, naročito u razdoblju povijesnih avangardi u prvim desetljećima XX. stoljeća, postao svjestan svoje skliske, manipulatorne prirode, te se je, u nipošto zanemarivom segmentu autorskih stremljenja, usmjerio prema istraživanju svoga metajezika i modaliteta njegovoga artikuliranja. Kao što se fotografija u svojoj pionirskoj fazi (samo)konstituiranja u mnogo čemu ugledala na iskustvo slikarstva (u svim njegovim izvedenicama i tehničkim izvedbama, ali s tom razlikom što se odrekla jedne od njegovih ključnih konstituanti, naime boja) i taj paralelizam, pogotovo na formalnom nivou, dovodi do krajnosti u pikturalizmu kao stilskome opredjeljenju. Nakon proširenja polja umjetničkih kompetencija i interakcijskih usmjerenja avangardističkih pokreta, s visokim modernizmom došlo je do povratnog efekta: fotografska slika nerijetko je postala motivom likovnih (re)interpretacija - ne supstitut realnosti, već specifična realnost, koja inspirira autorske formulacije likovnih stvaralaca.
Evropski novi realizam i američki pop art neosporno su najčešće uzimani primjeri preuzimanja fotografskih snimaka spravljenih u konzumerističkom, urbanom kontekstu i imaginariju masovnih medija, kao "modela", primjeri koji, više nego njihovi stvarni predlošci, sažimaju bitne karakteristike određenog pogleda na svijet. S druge strane, za fotografiju su bile relevantne tekovine pojedinih izvođenja geometrijske apstrakcije. One su sa svojim strogim konstrukcijama i racionalnim planom slikovnoga polja utjecale na rigoroznije kompozicijske koncepte i ciklička isticanja izrazito plošnog karaktera svjetlosnih zapisa.
Preplitanje slikarskoga, odnosno grafičkoga, s fotografskim obrađivanjem vizualnih fenomena i dandanas doprinosi održavanju dijaloga, koji i najradikalniji ekskurzi u smjeru određivanja autonomnog dosega različitih slikotvornih nagovora ne pokušavaju poreći - upravo suprotno, analitički pristupi često stupnjevaju uvid u unutarnji ustroj percipiranih entiteta, njihovog konotativnog i denotativnog potencijala, te doprinose cjelovitijem shvaćanju i razumijevanju činjenica, koje umjetnička produkcija iskazuje pomoću sredstava kojima raspolaže. Pitanje značenja, ni u slikarskim/grafičkim, niti u fotografskim formulacijama, nije naime (stvarno, nikada i nije bilo) istovjetno s prepoznavanjem onoga vidljivoga, već se konstituiralo pomoću kompleksnih civilizacijskih paradigmi, sadržanih u odnosima između elemenata iz kojih su sastavljene konkretne slike. Zbog toga je moguće da npr. nefigurativna, prividno sasvim arbitrarna, vizualna izjava, izložena kao grafički znak, ideogram ili simbol, govori bitno više od narativnoga niza ili sekvence, koja namjerno ilustrira unaprijed zamišljenu priču, na što je moguće doslovniji način. Značajni umjetnici koji su presudno odredili stilska razdoblja, te naznačili nove putove razumijevanja vremena i prostora, bili su uvijek i izumitelji znakova, koji su pomoću krajnje ekonomije sredstava izražavanja producirali viškove vrijednosti, zbog kojih su njihova ostvarenja (p)ostala referentnima. U niza vodećih svjetskih fotografa, bio je uspon među tu elitu još teži: svoju izuzetnost morali su dokazati pred bitno većom konkurencijom, pri čemu su imali znatno manje mogućnosti za nadogradnju motivskih okvira, koje im je zacrtala relativno kratka povijest njihovoga medija. Osvrnemo li se danas na minulo stoljeće, izvan svake sumnje možemo odrediti protagoniste najznačajnijih umjetničkih pokreta, smjerova i tendencija, zajedno s njihovim reprezentativnim i nesporno prepoznatljivim dostignućima, dok je kod fotografije - barem za širu javnost - puno više otvorenih pitanja obzirom na njezin auratski status i izvedbenu uvjetovanost. Dugotrajno isticanje uloge fotografije kao prvenstveno tehničkog pronalaska dostupnog svakome, nije naime bilo lako nadići, i tek pomoću spoznaje da kvalitetu kako naslikane tako i fotografirane slike određuje konzistentno realizirana ideja široko obrazovane, senzibilne osobnosti, bez obzira na to drži li u rukama kist ili kameru, dogodio se pomak zbog kojega postavljamo fotografsko stvaralaštvo uz bok svim drugim vrstama likovnoga izražavanja, čija upisanost u sferu umjetničkih diskursa nikada nije bila sporna. Skromni doprinos otkrivanju individualnih poimanja i ostvarivanja tih kvalitativnih kriterija jest i ovaj izbor majstorskih grafičkih listova i fotografskih uradaka.
Brane Kovič
Preveo sa slovenskog Srećko Pulig
 
spacer
spacer
Copyright © Galerija Rigo, 2007-2024. | design by Studio Cuculić | developed by STO2