Otvorenje izložbe: 20.6.2015. u 20 sati

Na izložbi Savršen život prikazane su tri instalacije koje, iako nastale u vremenskom intervalu od deset godina, čine jednu tematsku cjelinu. Radovi prijemčiva naziva, a istodobno simbolična i višeslojna značenja, Fashion Talks, Leksikon za djevojčice i Little Women, autoričin su statement i njezina reakcija na pojave u suvremenom društvu. Središnja nit vodilja koja se provlači kroz radove je Barbie, najpoplarnija lutka na svijetu, igračka sa snažnim sociološkim i psihološkim pečatom. Barbie je medij kojim Paulina progovara o svojem viđenju društvene stvarnosti, o globalizaciji i potrošačkom društvu te pokušaju ukalupljivanja čovjeka u šprance koje nameće društvo. Dok dječja modna ikona šalje jasnu poruku - sugerira određeni izgled i ulogu koju bi bilo poželjno dostići želimo li biti uspješni i društveno prihvaćeni - Paulina Barbikinu poruku materijalizira i doslovno prevodi ideju prilagodbe u društveno poželjne norme ponašanja. Nije stoga čudno što je lutke smjestila u unificirane, industrijski proizvedene bijele IKEA okvire, jedne od brojnih kataloških proizvoda suvremenoga švedskog branda koji naše domove čini jednakijima i daje obol gubljenju identiteta intimnih prostora u kojima obitavamo...

Vilma Bartolić. Savršen život - katalog izložbe

Biografija

Paulina Jazvić rođena je u Zagrebu 1973. godine.
2001. diplomirala je na Likovnoj akademiji u Zagrebu - grafika - klasa prof. Šuteja.
1995. diplomirala Dizajn odjeće i tekstila na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Izlagala je na 70 skupnih i 35 samostalnih izložbi.
Zaposlena je kao docent na TTF na studiju Dizajna odjeće i tekstila na kolegijima Kreiranje odjeće.
Članica je HDLU-a.

Paulina Jazvić, Savršen život

Curriculum vitae Pauline Jazvić otkriva umjetnicu koja svoj kreativni impuls materijalizira u različitim, naizgled oprečnim medijima: slikarstvu, crtežu i grafici, koji se u suvremenoj likovnoj umjetnosti poimaju, uvjetno rečeno, tradicionalnim načinima izražavanja, te ambijentalnim prikazima i instalacijama sačinjenima od ready made predmeta. Različiti mediji u njezinu radu nisu sinonim kolebanja ili autoričina eksperimentiranja i traženja načina izražavanja koji bi najbolje odgovarao njezinu likovnom senzibilitetu. Jer, kolebanja i nesigurnosti nema, Paulina Jazvić nadasve sigurno, a istodobno neposredno i nenametljivo, već od svojih najranijih umjetničkih radova, pokazuje osobnu likovnu estetiku kojoj je dosljedna i u recentnom stvaralaštvu. Konceptualno gledano, zanimanje za društvenu stvarnost i reakcija na sociološke fenomene s kojima se suočava u svakidašnjem životu, u osnovi su svakoga njezina rada.

Na izložbi Savršen život prikazane su tri instalacije koje, iako nastale u vremenskom intervalu od deset godina, čine jednu tematsku cjelinu. Radovi prijemčiva naziva, a istodobno simbolična i višeslojna značenja, Fashion Talks, Leksikon za djevojčice i Little Women, autoričin su statement i njezina reakcija na pojave u suvremenom društvu. Središnja nit vodilja koja se provlači kroz radove je Barbie, najpoplarnija lutka na svijetu, igračka sa snažnim sociološkim i psihološkim pečatom. Barbie je medij kojim Paulina progovara o svojem viđenju društvene stvarnosti, o globalizaciji i potrošačkom društvu te pokušaju ukalupljivanja čovjeka u šprance koje nameće društvo. Dok dječja modna ikona šalje jasnu poruku - sugerira određeni izgled i ulogu koju bi bilo poželjno dostići želimo li biti uspješni i društveno prihvaćeni - Paulina Barbikinu poruku materijalizira i doslovno prevodi ideju prilagodbe u društveno poželjne norme ponašanja. Nije stoga čudno što je lutke smjestila u unificirane, industrijski proizvedene bijele IKEA okvire, jedne od brojnih kataloških proizvoda suvremenoga švedskog branda koji naše domove čini jednakijima i daje obol gubljenju identiteta intimnih prostora u kojima obitavamo. Autorica ilustrativno pokazuje što se dogodilo Barbikama kada ih je ugurala u okvire: nekoć lijepa lutka postala je groteskna igračka izlomljenih udova. Devijantnost konzumerističkog svijeta Paulina Jazvić sagledava s dozom humora, često i ironije. Svjesna da svijet ne može promijeniti, pa to i ne pokušava, jedino može upozoriti na određene društvene pojave koje ne podržava.

Razmišljanje o društveno prihvatljivim formama ponašanja problematizira se i radom Leksikon za djevojčice. U prisjećanju na osnovnoškolske dane, s dozom nostalgije u sjećanje prizivamo dekorirane bilježnice nazvane Leksikon s pitanjima, od informativnih i formalnih do onih intrigantnijih intimnije prirode, na koje smo davali i tražili odgovore. Leksikoni, kao i lutka Barbie, predmeti su s određenom psihološkom konotacijom u dječjem svijetu: broj upisanih prijatelja i broj ponuđenih bilježnica za ispunjavanje proporcionalni su popularnosti pojedinca u društvenoj zajednici, a prihvaćanje zajednice važno je u fazi odrastanja. Ali ne samo tada... i odrasli streme tome.

Govoreći o Paulininu radu, ne smijemo smetnuti s uma njezino formalno obrazovanje te valja podsjetiti da je uz grafiku diplomirala i dizajn odjeće i tekstila. Afinitet prema dizajnu, materičnosti i teksturi predmeta na vrlo se osebujan i transparentan način iščitava u Leksikonu za djevojčice. Rad se sastoji od šest dijelova, šest stalaka za torte na koje postavlja uporabne predmete koje redovito skuplja, akumulira kako bi ih poslije upotrijebila i postavila u drukčiji kontekst i time im promijenila značenje. Svi se ti predmeti ističu svojom teksturom i krhkošću: od staklenoga fragilnog lakrimarija, svilenih rukavica, osebujna zgužvana papira do najnježnijeg maslačka koji ostaje neoštećen dokle ga god ne dotaknemo, a samo jedan dodir ugrožava njegovu opstojnost. Nije stoga čudno što takve osjetljive predmete prekriva staklenim zvonom čija je simbolika jasno povezana s našom stvarnošću i pitanjem možemo li pod njime ostati netaknuti, izolirani i zaštićeni od okoline u kojoj živimo.

U instalaciji Little Women multiplicirana lutka Barbie, lišena odjeće ili bilo kojega drugog atributa koji bi određivao njezin imaginarni socijalni status, pretvara se u depersonaliziranu, ogoljelu, a time i fragilnu malu ženu, sa svim slabostima, krhkošću i iskrenošću, što nije poželjno ni prihvatljivo ulozi u savršenom životu koji smo često prisiljeni glumiti u borbi za opstanak. Ovaj rad, kao i cjelokupan likovni opus Pauline Jazvić, pisan je u Ich formi, a autorica pritom ne krije da stvari promatra iz ženske perspektive i donosi svoje, žensko viđenje svijeta.

Vilma Bartolić

DOBRODOŠLI