Davno sam, negdje u dječačkoj dobi, čitao Malog princa, kultnu knjigu nesretnog francuskog pilota Antoina de Saint - Exuperya. U sjećanju su mi podjednako ostale neobične, pomalo fantastične priče ispričane u toj knjizi, kao i jednostavni crteži rađeni istim perom koje je ispisalo te predivne i maštovite tekstove. Isti autor bio je dakle ilustratorom vlastitih priča te je knjiga činila tematski zaokruženu cjelinu koja je meni, a vjerujem i svima koji su pročitali to nezaobilazno štivo, ostala u sjećanju kao jedinstvena cjelina, s tekstom nedjeljivim od crteža. Priznajem da me u doba prvog čitanja knjiga pomalo zbunila, jer iako pisana za djecu, shvatio sam da sadrži određenu, meni tada nedokučivu ozbiljnost, u što sam se uvjerio nekoliko godina kasnije kada sam je ponovo, već u zreloj dobi, te s potpuno drugačijim diskursom ponovo čitao.
Iskrenost, otvorenost i radoznalost dječjeg srca, te razboritost i intuitivna mudrost životinjskog svijeta u svojim su međusobnim susretima putem razgovora, nadmudrivanja i preispitivanja stvarnosti sažimali jednostavnu životnu istinu koju svijet odraslih ne poznaje, odnosno namjerno se je odrekao.
Slike Ive Gašparić Žiković podsjećaju me na Malog princa ne samo po evidentnoj i lako prepoznatljivoj maniri dječje likovnosti kojom su rađene, već više po izvjesnom dualizmu svijeta i vremena u kojem smo rođeni i ovog u kojem sada živimo. Ivine slike tvore životinje s ljudskim osobinama, animalni likovi poput onih iz crtanih filmova ili stripova, koji su smješteni u imaginarni prostor dječje percepcije. Možda nam se samo čini da su Ivina platna isključivo prizivanje sretnog i razigranog djetinjstva. Međutim, pažljivije sagledavanje otkriti će začudnu slojevitost koja ispod zaigranog, hedonističkog i bezbrižnog svijeta otkriva današnji bijeg od stvarnosti. Perspektiva autoričinih slika uzeta je iz stripova i crtanih filmova ne samo zbog pridavanja dječje aure tim kompozicijama, već i kao svjesni pomak koji odgovara iskrivljenosti svijeta u kojem živimo. Ikonografija zasigurno pridonosi atmosferi i kompoziciji same slike, odnosno na neki je način uvjetuje, te će razigrani animalni likovi biti žarištem i osnovnim subjektom slikanog polja. Jukstapozicija tih likova prema slikanoj pozadini govori o perspektivnoj inverziji tipičnoj za naraciju suvremenog stripa te me po takvim rješenjima, između ostalog, podsjeća na strip Sin City Frank Millera ili prije, na istoimenu Rodriguezovu  ekranizaciju tog stripa. Karikaturni portreti imaginarnih bića s kratkim ali znakovitim tekstovima ispisanim na njihovim tijelima i odjeći u kohabitaciji s pomaknutom gradbenom pozadinom kompozicije, lako nas iz bezbrižne dječje zaigranosti mogu odvesti u svijet urbane gerile, grafita, noći i tame, te tjeskobe velegrada. Upravo i po tom inverznom postupku, gdje jezikom razigranog djeteta priča o potpuno drugačijem svijetu odraslih, Ivini radovi podsjećaju na Malog princa.
Naravno da u Ivinom opusu postoji i slika, akril na lesonitu vrlo malih dimenzija (30 X 30 cm.), koja nosi naziv Mali princ gdje je gotovo u potpunosti „skinuta“ crtačka manira  autora. Premda je ta minijatura izlagana na izložbama, smatram je određenim intimnim zapisom, svojevrsnim autoričinim amuletom koji je istovremeno podsjetnik i pokretač Ivinog umjetničkog svijeta. 
Istinska radost umjetničkog stvaranja ne odviše opterećena svijetom oko sebe, zaigranost i slikarski hedonizam osnovne su karakteristike umjetničkog izraza Ive Gašparić Žiković. Osnovna polazišta svog slikarskog izraza Iva nalazi u slikarstvu ludičke provenijence prizivajući iskustva Joana Miróa, Paula Kleea ili Henri Matissea što jasno govori o njezinoj opredjeljenosti fovističkom kolorizmu i slobodi građenja kompozicije, odnosno nesputanom i neopterećenom umjetničkom izrazu karakterističnom za mladu osobu punu životne energije. Bitan i po mnogu čemu određujući faktor Ivinog umjetničkog izraza je strip, kojim se već niz godina uspješno bavi i kojim je de facto zakoračila u umjetnički svijet. Iskustvo stripa i crtanog filma (određene partije nekih njenih kompozicija podsjećaju me na stvaralaštvo autora Zagrebačke škole crtanog filma, ali i na rane apstraktne slike Aleksandra Srneca, jednog od njenih osnivača) odredilo je i zaokružilo autoričino slikarstvo. Bez obzira na složenost i dualizam svog iščitavanja, slikarstvo Ive Gašparić Žiković odiše svježim i razigranim kolorizmom, te maštovitim kompozicijama satkanim od niza autohtonih elemenata, koje je Iva uspjela izuzetno inventivno spojiti u harmoničnu cjelinu koja predstavlja odu radosti slikanja i umjetničkog stvaranja, te njen opus bez sumnje donosi potrebno osvježenje i inovativnu epizodu u kontekstu suvremene hrvatske likovne produkcije.
Mladen Lučić