Analizirajući radove Marjetice Potrč, nameću se brojna pitanja koja ne proizlaze samo iz problematike žanra, nego i iz povijesti zapadne arhitekture i scenografije. Njezini zidovi su predstavljanje predstavljanja zapadnog diskursa.
Drugim riječima, rani radovi Marjetice Potrč, skulpture s dvorednom ciglom, proizlaze iz njezine zaokupljenosti diskursom zapadne perspektive. Ono što ju je dugo vremena zanimalo bila je perspektiva promatrana kao paradigma, "kao obrazac nečega u figurativnom poretku s implikacijama koje se odnose na 'u čemu je stvar', što je na kocki, što je to u pitanju da samo postavlja pitanje - WAS DER FALL IST". Ova je paradigma još uvijek prisutna u njezinim djelima, ali sada kroz pripovjedanje priča.
Godine 1994. Marjetica Potrč započinje s nizom perceptualnih alegorija specifičnih gradskih pročelja koje konstruira unutar galerijskog prostora.
Goran Tomčić