Djelovanje Vlaste Delimar se odvija u specifičnoj "drugoj" tradiciji hrvatske umjetnosti. Paradoksalno na toj "drugoj sceni" su uvijek bili muškarci od Josipa Seissela preko gorgonaša do Grupe šestorice autora. Sintetizirajući njihovu drugost (u metafizičkom smislu univerzalnu drugost) do retoričkog prikazivanja ženske-traumatične ekstaze opscenosti ona je zaokružila jedan duhovni i umjetnički korpus suočenja slike-pisma (Realnog-Simboličkog) u igri privatnog i javnog. Svojim egzoteričnim egzibicionizmom ona, na prvi pogled, izgleda vrlo udaljena od te sjetne ezoterične gospode druge scene. Svojom opsesivnom usredsređenošću na detalj simboličke proizvodnje ona im je vrlo bliska.
Njena vizualna retorika je retorika mašina jezika spola!
Miško Šuvaković