U ulaznom prostoru palače Rigo postavljena je video projekcija: u krupnom planu su vidljiva nepomična otvorena ženska usta s ispruženim pulsirajućim jezikom na kojem je položen biser. Projekcija se odvija bez tona, dok tišinu remete zvukovi koji dolazi iz galerije. Ulazimo u mračnu prostoriju u kojoj je jedini izvor svjetlosti dijaprojekcija. Prostor je ispunjen zvukom i strujanjem hladnog zraka koje proizvodi sedam sušilica za kosu horizontalno instaliranih na jedan od zidova.
U jednoličnom ritmu svjetla i mraka na zidu se javljaju i nestaju "slike". Nakon krupnog kadra tijela koji prikazuje trbuh trudnice, slijedi zamračenje kada se na istom mjestu javlja fluorescentna mrlja koja nestaje pojavom svjetlosti. U trenutku svjetlosti vidljiva je stilizirana, arhaična skulptura s otoka Balija smještena ispred zida na kojemu se odvija projekcija. Skulptura prikazuje trudnu ženu u klečećem stavu.
Jerica Ziherl, Glas Istre, 5. lipnja 1996.